Dimitrije(Mita)Ljotic-srbijanski ustasa i izdajnik

Prije nego sto ga je ubila UDBA,Jakov Ljotic,brat nasega Mite,ispricao je nevjerovatne stvari o svome bratu Dimitriju.
Kako su agenti UDBE,imali taktiku sprijateljiti se sa pojedinim zrtvama,tako da izvuku sto je moguce vise informacija o drugim emigrantima,ili o stvarima iz osobnoga zivota zrtve,jedan UDBIN agenat,se sprijateljio i sa Jakovom Ljoticem, s kojim je biuo i vise nego prisan,a nakon duzeg prijateljevanja,Jakov je razvezao jezik o svojemu bratu Dimitriju,tocnije o nekim manje poznatim detaljima njegova zivota, dalo se zakljuciti kako Jakov i nije bas volio svojega puno poznatijeg brata.
O zivotu Mite ljotica krenuti cemo kronoloskim redom.


Samo Dimitrijevo djetinjstvo bilo je i vise nego stresno,njegov otac narodni poslanik u skupstini Srbije,imao je strahovite starosrpska mitoloska uvjerenja,o nepobjedljivosti srpske vjere i nacije,a kako kriz i puska idu ruku,pod ruku.
Takvim svojim nerazumnim stavovim,najvise je utjecao na svojega sina Dimitrija,koji je bio jedan njezan,krhak i krajnje labilan djecacic,sto je oduvjek mastao o svemirskim prostranstvima i zeli da postane astronom.
Njegovoj sanjarskoj osobnosti,po pricama Dimtrijevog brata,najvise je doprinijelo citanje romana Juliusa Verna.
Ocu vladimiru takvo djetinjasto razmisljanje nikada de nije svidjelo,pa je zbog toga svaku vecer prisiljavao Dimitrija,da cita Liturgijske tekstove,koje je poslije Mita,zbog svakodnevnok prisiljavanja,Mita znao na pamet.
Dimitrije se najvise sokirao kada je doznao da ga njegov otac,planira poslati u svecenicki internat,a u tome ga je ohrabljivao Smederevski Iguman.
Kako se svecenicki poziv,susprostavlja,njegovoj astronomskoj zivotnoj zelji,a ocevoi prisiljavanje za svecenicki internat je bilo sve nerazumnije,Mita je dozivjeo slom zivaca,te je bio hospitaliziran na psihijatriji.
Vidjevsi svoju pogresku,Vladimir,je prestao forsirati Mitu na zaredjenje,a po preporuci ljecnika radi Mitinog Zdravstvenog stanja,Ljotici su promjenili okolinu i preselili se u Solun,a Vladimir je uspjeo ispolovati,da postane generalni konzul Srbije u Solunu,gdje je i Dimitrije zavrsio gimnaziju.
Kozmopolitski nacin zivota u Solunu,je Dimitriju dosadio,pa se na iznenadjenje sviju,u njemu probude religiozni stavovi,sto je prije prezirao.
O Dimitrijevoj promjenjivoj prirodi govori mnogo podataka,a sve one navike sto su mu bile uobicajene,pod utjecajem novih ekstremno religiskih stavova,s lakocom odbacuje.
Postao je vegetarijanac,odbija uzeti pusku i poloziti zakletvu,sto je bila jos jedna dodatna sramota za njegovoga oca.
Dimitrije Ljotic,bio je osoba koja se samoizgradjivala,prvenstveno na fiktivnim stvarnostima,tako je zaludjenost iz djetinjstva sa Vernovim romanima,zamjenio jos vecom.pubertetskom zaludjenoscu,za knjigama od Tolstoja,na kojima je gradio svoju novu osobnost.
Kada je zapoceo Prvi balkanski rat,Dimitrija nisu pozvali u vojsku,a on onako anarhisticki raspolozen,ubrzo dozivljava razocarenje.
Prema navodima brata Jakova,Dimitrije je planirao,kada ga pozovu u vojsku,u skladu sa svojim anarhistickim principima,iskazati bunt i odbiti poci u vojsku,medjutim kako ga nisu pozvali,bilo mu je krivo,sto ne moze iskazati svoje buntovnistvo,te se u njemu nesto prelomilo i odlucio se dobrovoljno prijaviti u vojsku,koju do skora je prezirao.
Ali Dimitrijevim razocaranjima tu nije bio kraj,jer su ljecnici ustanovili da Mita nije vojno sposoban,zbog cega je on dozivjeo drugi emotivni sok.
Da bi sprijecio da se takvo nesto ponovi,Vladimir je povukao svoje veze,te su Dimitrija,mimo svake procedure,pozvali u vosku,ali ni tu nije bio kraj Mitinim razocaranjima.
Kada je shvatio u kakvu su ga jedinicu prerasporedili,Dimitrije za malo da opet nije prolupao.
Dobio je ratni raspored,da sluzi u sanatoriju za bolesnike koji boluju od kuge i koler u sanatorijumu Vracar.
Razocaranja su pratila Mitu ,kro zivot,pa mu je tako umro i otac Vladimir,a njegov prijatelj kralj Petar Karadjordjevic odlucio je uzeti u milost njegovog sina,za koga je smatrao da onako nesposoban bez oca,nece moci opstati sam na ovome svijetu.
Kralj Petar,ga je poslao na studij u Pariz,gdje se Mita i nije bazs iskazao,te nije uspjeo da polozi prijemni ispit,nakon cega se on povukao u sebe,i a vecinu vremena je provodio uz knjige,koje su vec ranije bili putokazi i obrasci ponasanja kroz njegov zivot.
Kada je dosao na odmor u Srbiju, izbija prvi svjetski rat,ali ovaj puta zbog,zivotni razocaranja,uzima pusku kao obicni pjsadinac a s vremenom postaje porucnik.
Nakon zvrsetka rata postaje obican zeljeznicki radnik,a poslije postaje zapovjednik zeljeznicke stanice u Bakru,u Hrvatskoj,gdje upoznaje prvu(i zadnju)ljubav svoga zivota Ivku Mavrinac.
Upoznavsi do sada njemu nepoznate osjecaje,odlucuje ozeniti Ivku,s kojo je poslije imao troje djece.
Zahvaljujuci vezama sa dvorom,uspjeva poloziti odvjetnicki ispit sto mu omogucaje upoznavanje novoga kruga ljudi,koji ga uclanjuju u Narodnu radikalnu stranku(-sadasnja Srpska Smradikalna Stranka)
Ta stranka je bila pandan njemackoj Nacionalsocijalistickoj,a zahvaljujuci clanstvu u njoj Dimitrije poprima neke nove ideje,na kojima ce zadovoljiti svoju potebu za mastarijama.
Nakon sestosjecanjske diktature Dimitrije postaje ministar pravde i donosi kralju Petru novi nacrt ustava,koji je Dimitrije osobno izradio.
Sam pogled na taj ustav nasmijao je kralja Petra do suza,sto je Dimitrija naljutilo i nedugo nakon sto je postao ministar,on daje ostavku na duznost,prvenstveno radi nacina na koji mu je kralj Petar odbio prijedlog novoga ustav,to jest smijanjem.
Razocaran na sve oko sebe Dimitrije pokrece list Otadzbina,u kojem iznosi svoje politicke stavove.
Nasjevsi na salu neki drugi novina,Dimitrije odluci osnovati svoju vlastitu stranku ZBOR.te uvjeren u pobjedu izlazi na izbore.
Ne znavsi da je to satiricni list,koji je nagovjesti njegovu pobjedu,Dimitrije vec unaprijed slavi,ali to slavlje nije potrajalo dugo jer su stigli izborni rezultati.
Kada je vidjeo rezultate izbora u kojima njegova proglasena stranka,dobiva samo smijesni 0,84%Dimitrije pada u stanje teske psihoze i depresije,nakon koje on postaje vrlo asocialna osoba,koja je i prije imala teskoca pri komunikaciji sa ljudima.
Ponovno se povlaci u svoj svijet,okruzen knjigama.
Na zalost ljudskoga roda pod njegovu ruku dolazi i knjiga,,Protokol Sionski Mudraca,koju on zdusno cita,i gradi svoju novu licnoist.
Nakon sto je procitao i tu knjigu,Dimitrije ponovno dozivljava ono sto je dozivljavao u djetinjstvu,citajuci Verna il Tolstoja u pubertetu,te nakon citanja zadnje,pretvara se u jednoga od najveci krvnika nad Zidovima u Europi.
Ta knjiga je nametnula Ljoticu,antisemitski stav,koji pojacan njegovim osobnim zivotnim frustracijama poprima prve ucinke kada Njemacka okupira Srbiju i u njoj odluci naci domaceg suradnika za provodjenje konacnog rijesenja zidovskog pitanja.
Dimitrije Ljotic odbija da udje u vladu,zbog objasnjenja kako prvo mora rijesiti zidovsko pitanje,na kome je i radio sve do pada komesarski vlasti Milana Nedica,i povlacenje njemacke vojske iz Srbije.
Za Dimitrija se moze reci kako nije imao srece u zivotu,ali isto tako nije imao niti u smrti,jer kao i cijeli njegov zivot,tako je i njegova smrt vise nego tragi komicna.
Pobjegavsi pred partizanima u Sloveniju,dana 22.04.1945.g.Dimitriju je stigao telegram od Momcila Djujica u kome ga patrijah Pavle i episkop Nikolaj,zovu na sastanak,na koji je on vec iducega dana krenuo.
Unatoc upozorenjima da je put opasan zbog partizana Dimitrije se nije obazirao,te su on i njegov vozac Ratko Zivadinovic krenuli na sastanak,na koji nikada nisu dosli.
Dimitrijev brat Jakov je rekao,da je cuo od prezivjelog vojnoka iz pratnje,da je vozac bio vidno umoran,a pored toga je imao vrlo los vid,i da je nosio naocale velike dioptrije,sto samo po sebi nebi bilo problem da,Ratko u putu nije bio pospan i na momenat ga je prevladao san i on je izgubio kontrolu nad autom i skrsili se u provaliju,gdje su Dimitrije i vozac na mjestu poginuli,dok ,je pratioc ispao iz vozila.
Taj pratioc je rekao doslovno.
,,Padao je sumrak,vec je pocela izbijati sumaglica,kada smo nastavili od Aljdovstine,vro0 losim i uskim putem.Svi smo bili umorni,a Ratko mposebno,a i mi smo to primjetili,jer mu je stalno auto sveralo po putu.
Jedan puta Dimitrije zagalami-Ratko,ma nije valjda Boga ti da spavas dok vozis,,na sta ce njemu Ratko-Nisam Mito,casna rec,samo sam na dve,tri minute,sklopio oko",nakon cega mu Mita,zagalami,i u svoj toj galami,odjedan puta,ne znam ni sam kako,nasli smo se u provaliji.Mita i Rale su poginuli,a ja eto,osta ziv".